Naši su se učenici sa velikim iščekivanjem pojavili početkom rujna u svojoj omiljenoj školi. Vidjeti se ponovo s starim školskim prijateljima iz razreda, pozdraviti svoje nastavnike pa konačno i škola je sama po sebi zanimljiva, jer pored obveza nudi i nezaboravan osjećaj odrastanja u društvu s vršnjacima, pa takmičenja, ocjene…Sve je to nekako potisnuto pritajenim osjećajem da novo normalno i nije baš normalno. A o prvom mjesecu školske godine 2020/2021. i kako je sve to doživjela, razgovarali smo u Osnovnoj školi Josipa Kozarca u Lipovljanima, sa našom učiteljicom slovačkog jezika i kulture profesoricom Jelenom Dejanović koja marljivo svaki tjedan putuje iz Zagreba u Lipovljane da bi 35-ero učenika u matičnoj i područnoj školi u Piljenicama učilo slovački kao njihov strani jezik.
Profesorice, nije li to puno teže s učenicima u svega dva sata tjedno podučavati, kad oni slovački jezik ne govore niti međusobno, a velika većina ga danas više ne čuje niti u svakodnevnoj komunikaciji na ulici ili obitelji?
Jelena Dejanović: Istina. Njima je slovački jezik kao strani jezik. Možda su čuli kako ga govori stariji susjed, ali slovački jezik, nažalost, „izumire“ među mlađim generacijama. Trebalo je vremena da dođemo do ispravnog načina podučavanja. A to je učenje slovačkog jezika kao stranog jezika. Krećemo uvijek od početka s nadom da će do kraja školovanja razviti ljubav prema Slovačkoj i slovačkom jeziku.
Želimo saznati, obzirom da ste u našoj školi bili jedna od glavnih oslonaca, u prošle godine, završenom međunarodnom projektu Erasmus+ s temom „Zajedno u različitosti“, da li ste vi osobno i naši učenici slovačkog jezika i kulture imali koristi od tog projekta?
Jelena Dejanović:Da, bili smo jedni od glavnih sudionika Erasmus+ projekta „Zajedno u različitosti“. Naši učenici, a i ja, su imali priliku posjetiti Rumunjsku, Poljsku i Bugarsku te vidjeti na koji način oni podučavaju jezike i kulturu svojih manjina. Napravili smo i priručnike s primjerima dobre prakse za slovački jezik. A ono što me posebno veseli je i povećanje broja učenika na satovima Slovačkog jezika i kulture.
Da li je moguće očekivati da će ovaj za sada zavidan broj učenika slovačkog jezika u Lipovljanima, motivirati društveno zainteresirane strane, da s školom uđu u zajedničke van nastavne programe kojima bi se pružila šansa da se kroz društvene aktivnosti koje provodi Matica slovačka i općinsko Vijeće slovačke manjine, proširi znanje slovačkog jezika i kulture i van nastavno dogradi spoznaja o korisnosti znanja i učenja još jednog toliko bliskog europskog jezika?
Jelena Dejanović::Ja se nadam da hoće. Iako mi i trenutno imamo zavidno dobru suradnju s Maticom Slovačkom Lipovljani. Redoviti su gosti na našim priredbama, a mi na njihovim manifestacijama. Učenici imaju mogućnost na kraju školske godine besplatno otputovati u Slovačku u organizaciji MS Lipovljani i to je sigurno velika motivacija. S obzirom na trenutnu situaciju s korona virusom nismo u mogućnosti održati sat u Slovačkoj etno kući, ali nadam se da će nam se i to ostvariti u ovoj školskoj godini. Učenici su uvijek prepuni dojmova nakon posjeta. Imam u planu nakon što se vratimo u normalu, poboljšati suradnju s ostalim školama u kojima se uči slovački, a i proširiti suradnju na neke škole u Slovačkoj.
Našoj učiteljici Jeleni zaželjeli smo uspješan rad ove školske godine i da se vidimo uskoro u normalnim uvjetima. (jk)
