Više

»Tatre i Velebit« antologija je starije slovačke poezije – od prve polovice 19. do prvih desetljeća 20. stoljeća, s posebnim naglaskom na domoljublje i uzajamnost.

Za one koji bolje poznaju povijest i hrvatsko-slovačke odnose naziv »Tatre i Velebit« može se učiniti provokativnim. Tako se naime zvala dvojezična revija koja je za vrijeme Drugoga svjetskog rata izlazila u Zagrebu i promicala hrvatsko-slovačko prijateljstvo, unutar aktualnih političkih okvira. Stoga se autor projekta i jedan od dvoje autora knjige dr. Ján Jankovič, ugledni slavist, dopisni član HAZU i jedan od najplodnijih prevoditelja s hrvatskog jezika, u uvodnom tekstu ograđuje od ondašnje politike i zločinačke ideologije kvislinških režima na objema stranama. Naglasak pak stavlja na tradicionalno prijateljstvo i uzajamnost.
Valja imati na umu da su i tada, u vrijeme proklamiranog bratstva rečenih režima, slovački kulturni radnici u svojoj zemlji promicali istinske hrvatske kulturne i književne vrijednosti pa su se na slovačkome, uz prijevode hrvatskih režimskih pisaca, ili onih koji su bili prihvatljivi zbog svoje katoličke orijentacije poput Side Košutić, u tom razdoblju pojavili i prijevodi Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića koji su se tada borili na suprotnoj strani.
»Tatre i Velebit« antologija je starije slovačke poezije od Jána Kollára do Pavola Országha Hviezdoslava, dakle – od prve polovice 19. do prvih desetljeća 20. stoljeća, s posebnim naglaskom na domoljublje i uzajamnost. Antologija je objavljena dvojezično pa se uz izvorne tekstove nalaze i prepjevi iz pera renomiranih pjesnika, primjerice, Stanka Vraza i Luke Paljetka, ali je glavninu stihova prepjevala koautorica knjige Dubravka Dorotić Sesar, pokazujući time kako je njezino ekspertno poznavanje zapadnoslavenskih književnosti popraćeno i istinskim pjesničkim darom.
Glavni cilj i smisao ove antologije objašnjava Ján Jankovič u svom predgovoru riječima: sačuvati i razvijati tradicionalno dobre slovačko-hrvatske i hrvatsko-slovačke odnose! Svijest o tim tradicionalno dobrim i vrlo tijesnim odnosima, o velikoj mjeri uzajamnosti – danas nažalost nije dovoljno poznata. Našao sam se jednom u situaciji da mi je znanac, Zagrepčanin, prilikom obilaska Bratislave rekao: Gle, i ovdje imaju Šulekovu ulicu kao kod nas! Morao sam tada objašnjavati da je naš Šulek zapravo bio Slovak, bez obzira na to što njegovoj inventivnosti dugujemo mnogo sasvim hrvatskih riječi, poput obujma, zračenja, kovine. Ali nije stvar samo u poznavanju vrlo bliskih i podudarnih povijesnih putova u prošlosti.
Procesi suvremenih integracija tjeraju nas da mislimo i o sadašnjosti i budućnosti. Prejednostavno bi bilo svoditi današnju uzajamnost na srodnost jezika i načina života, kao i na to da je Slovacima blisko i drago hrvatsko more, a Hrvatima dobrodošlo slovačko prijateljstvo i podrška na putu u zajedničku Europu.
U toj Europi u kojoj su Slovaci već ostvarili izniman gospodarski prosperitet, nije beznačajno čuvanje vlastite kulture i vlastitih civilizacijskih vrijednosti. Upravo u tom čuvanju samosvojnosti i samobitnosti male se kulture unutar velike Europe moraju uzajamno pomagati. Posebnu pomoć velikih bilo bi tu iluzorno očekivati, a pojedinci iz bliske sredine, poput Jána Jankoviča učinili su to svojim poslanjem. Rekao bih da je na toj relaciji i najveća vrijednost ove knjige kao kulturnog događaja, i ne čini mi se slučajnim što se knjiga predstavlja u Zagrebu (u srijedu, 29. listopada u Muzeju Mimara) u okviru službenog posjeta predsjednika Slovačke Ivana Gašparoviča Hrvatskoj. Vjerojatno je nepotrebno podsjećati da je i on porijeklom Hrvat, baš kao što je toliko toga hrvatskoga – izvorno slovačko.
Dakako, može se činiti da je domet poruka poezijom, u svijetu brzih komunikacija, upitan, ili bar prilično anakroničan. Vjerojatno jest, ali vrijednosti koje prenosi poezija svakako su trajnije od komunikacijskih sadržaja koje prenosimo većinom elektroničkih medija.

Ludwig Bauer

Nový farár Farnosti sv. Josipa Lipovl’any

V nedel’u 3. augusta na ve’kej sv. omši kancelár Požegského biskupstva Ivica žuljević a predstavil všetkým prítomným veriacim nového správcu farnosti knaza Darija Šimića. Na začiatku slávnostnej omše kancelár Žuljević prečítal dekrét, ktorým biskup dr. Antun Škorčević za nového správcu farnosti vymenoval 29 ročného knaza Darija Šimića. Knaz Darijo sa narodil vo Voćine a na Bohosloveckú fakultu sa zapísal v roku 1994. Za knaza bol vysväten ý 2004. roku a doteraz bol kaplánom vo viacerých farnostiach. 2007. roku bol vymenovan ý za vikára v Katedrále sv. Terézie v Požege, kde sa i dočkal dekrétu o vymenovaní za lipovlianskeho správcu farnosti.

Više

Knjižnica Lipovljani je 22.listopada upriličila predstavljanje netom objavljene knjige putopisnih zgoda Dragutina Pasarića “Zauzdani pejzaž” (izdanje Spiritus Movens).
O djelu je govorio sam autor, po vokaciji novinar, lirik i pisac, čija riječ poput kista oslikava različite pejzaže u desetak godina konjičkog maratona Udruge uzgajivača arapskih konja Moslavine.

Više